OKI "Feniks" Kikinda - Vesti

ParaGamesBreda, Holandija, 6-9. oktobar 2011.

Spomenuli smo u najavi ovaj događaj, ali šta je to "ParaGamesBreda"?

 

ParaGamesBreda je jedinstveni sportski događaj za osobe sa invaliditetom u kom one mogu ispitati sopstveni nivo, takmičiti se sa i protiv drugih, sa geslom "Sport bez granica" i vizijom u skladu sa principom "Normalnom normalno, specijanom prema specijalnoj potrebi".

ParaGamesBredaIgre se održavaju svake druge godine i doživljavaju fantastičnu ekspanziju. Prve su održane 2005. godine kao skromna sportska priredba, ali je već na njihovom trećem izdanju 2009. bilo više od 2.000 učesnika, a ove godine se planira čak 3.000 učesnika iz 40 država. Tako se igre dovode u atraktivni i visoko kvalitetni rang, ali, takođe, sa relativno niskom cenom učešća!

Cilj ParaGamesBreda je da budućim sportistima sa invaliditetom obezbedi platformu na kojoj mogu da rade na svom nivou. Ovo je učinjeno održavanjem višednevnog sportskog događaja u Bredi (Holandija) za ljude sa invaliditetom, uključujući domaće i učesnike iz inostranstva.

ParaGamesBreda imaju ambiciju da izrastu u organizaciju koja organizuje takmičenja koja bar u 50% sportova imaju internacionalni karakter i da se kroz elitnost takmičenja može zaraditi karta za Paraolimpijske igre. Igre su sertifikovane od strane Međunarodnog Olimpijskog Komiteta.

Naša priča datira i od ranije, ali zvanično počinje tokom marta 2011. kada je g-din John van Ierland, Predsednik fondacije ParaGamesBreda, dole navedenim timovima uputio zvanične pozive za učešće na “4. ParaGamesBreda Međunarodnom Turniru u sedećoj odbojci”, a timovi su potvrdili učešće do 1. maja 2011:

KSO Zenica, Bosna i Hercegovina
ISD Ljubljana, Slovenija
London Lynx, Velika Britanija
Csakazert, Mađarska
Bayer Leverkusen, Nemačka
Zadar, Hrvatska
Mikro-Electro, Holandija
VC Allvo, Holandija
v.v. Volleer, Holandija
Feniks, Srbija

Dakle, ozbiljan, vrlo jak turnir, sa nama nepoznatim klubovima. Veliki izazov.

Ali...

Sledi jedna tužna priča sa srećnim krajem.

Već do tog proleća se Upravni odbor "Feniksa" dobro oznojao da obezbedi sredstva za ovaj put i da što ranije (čitaj: jevtinije) obezbedi karte za let, kao i za ostale troškove ovog, do sada najdužeg, puta Feniksa. Gomila problema, koje ne vredi ni spominjati, nekako je rešena i uplata low- cost leta je izvršena krajem juna. Naknadno smo shvatili da je ovo, praktično, bila tačka nakon koje nema povratka.

Do polovine septembra je izgledalo da je sve pod kontrolom. Naš Murinjo je sve adute bacio na tempiranje forme za ovaj turnir. Korigovao je taktiku u igri, kretanja u polju, smišljao nove akcije, ubrzavao igru, naporno smo trenirali i sve to uvežbavali - za Bredu! Utakmice prva dva turnira Prvenstva Srbije 2011. su se dobro uklopile u ovaj plan. Tada je stigao e-mail sa razočaravajućom vešću: dosta klubova otkazuje učešće na ovom takmičenju "zbog obaveza igrača koji igraju za nacionalne timove na Evropskom Prvenstvu, koje se održava od 9-15. oktobra 2011. u Roterdamu" (detalji ovde).

Za EP smo znali, ako nikako drugačije - onda zbog činjenice na koju smo posebno ponosni: naš kapiten je dobio (i naravno, prihvatio) poziv u reprezentaciju od selektora Srbije. Ali, isto tako, znali su i svi ostali koji su odustali u zadnjem momentu (!?).

Usledilo je i pitanje operativnog organizatora g-dina Jaco Spa: "Da li pristajete da dođete i igrate u takvim okolnostima, sa okrnjenim brojem učesnika?" Odgovor je bio potvrdan, kao što svakom pravom sportisti dolikuje, a naravno da nije bez značaja i obaveza prema institucijama koje su nam pomogle.

Tako smo se našli u sportskom centru "Bress" u zakazano vreme. U igri je bilo i borbe, i klackalica u rezultatu, uzbuđenja, neizvesnosti, lepih poteza, grešaka, uvežbanih novih i starih akcija, i setova sa rezultatom 32:30... i svega što može da pruži ovaj sport. Feniks je dao najbolje od sebe i osvojio ovaj turnir! Takav kakav je bio. Teško je poverovati u ovo što sledi u nastavku ove rečenice, ali je nesporna istina da bi nam mnogo draža bila, recimo, bronza u kompletnom sastavu turnira. Ovaj uspeh ne bih kvario činjenicama i detaljima o katastrofalnoj organizaciji turnira i sličnim stvarima.

Kako god, činjenica je da je KSO "Feniks" osvojio 1. mesto na turniru u sedećoj odbojci na četvrtom izdanju "ParaGamesBreda"!!!

Šampioni u Bredi, oktobra 2011:

Stoje: Herceg, Marić, Milošev, Đuričin, Zavišin, trener Dragin
Sede: Anđelov, Budurin, Golijanin, Setorić, Budinčić.

Sa našim prijateljima:

Stoje: Dr Edvard Igaz (prijatelj kluba), Herceg, Jaco Spa (organizator), Marić, Milošev, Đuričin, Zavišin,
trener Dragin, Petar Milić (predsednik Udruženja odbojkaških sudija opštine Kikinda)
Sede: Anđelov, Budurin, Golijanin, Setorić, Budinčić.

Da bi iznenađenje potpuno uspelo bili smo u dogovoru sa sudijom i protivnicima. Završna utakmica je na kratko prekinuta pre nego što je i počela, samo na toliko da "Murinju" otpevamo rođendansku pesmicu... I tako je trener, osim zasluženog prvog mesta na turniru, primio i belog plišanog medu sa svilenom roze mašnicom za rođendan :-)

Ništa ne uspeva tako dobro kao uspeh! A da bi se uspeh ponovio - mora se proslaviti! U ovom aspektu, kao i u svemu što Vam pada na pamet u ovoj priči nam je pomogao Dr Edi Igaz, ali i njegova supruga Marte, te njihovi prijatelji Krasni i bračni par Jelena i Pera. Bili su sa nama i uz nas kad god je to bilo potrebno i mnogo više od toga.

Za neupućene - Edi je naš vrli, stari prijatelj, bivši Kikinđanin, odbojkaš, gimnastičar, teniser i šta sve ne, a kao teniski trener je radio sa Zikijem, Nestorom, Viktorom, Bupatijem, Kurnikovom, Kafeljnikovim, Bjorkmanom, Krajičekom, Henmanom,...i nekima o kojima će se tek čuti. Za reč više o njemu i poslovima koje radi pogledajte ovde i ovde.

G-din Josef Banfi je večni entuzijasta, jedan od ključnih ljudi Evrope u ovom sportu. Zahvaljujući njemu smo narednog dana imali priliku kakva se ne propušta: gledali smo utakmice prvog dana EP u Roterdamu i vatreno navijali za našu reprezentaciju u utakmici protiv Rusije. Član "Feniksa" Dragiša Brandić je ulascima sa klupe doprinosio igri nacionalnog tima. Na žalost, reprezentacija Srbije nije uspela da napravi značajniji uspeh, ali će ostati zabeleženo jedno lepo, snažno i neprekidno navijanje za Srbiju i zahvalnost reprezentativaca na podršci.

Pogledajte i obimnu kolekciju fotografija sa puta u Holandiju...